Donosimo vam razgovora s redateljem Markom Žunićem

Na prošlogodišnjem Star Film Festu titulu najboljeg igranog filma odnio je film Divna budućnost ljubavi moja. Donosimo vam kratki opis razgovora s redateljem Markom Žunićem .

Dobra stvar digitalnog doba je što je sada moguće uz pomoć nekoliko prijatelja a bez filmske industrije ili bilo kakvih drugih ograničenja napraviti film i doživjeti avanturu tog procesa, kaže Marko. Smatra da filmove treba praviti svatko tko se želi izraziti na taj način, bez obzira na spol ili druge čimbenike.

Uzor su mu redatelji čiji su filmovi duboko autorski, specifični, žanr za sebe i koji su u filmovima ostavili magična i nezaboravna iskustva na njega kao gledatelja, na primjer filmovi Andreja Tarkovskog, Ingmara Bergmana, David Lyncha, Guy Maddina. Tijekom svog filmskog stvaralaštva cilj mu je da pokuša svoje stavove i opažanja oko sebe prenijeti u film, stvoriti svoj svijet.

Marko uživa u procesu stvaranja koji je jako zanimljiv, donosi mu ogromna iskustva iz raznih sfera života. Osim u slučaju organizacije, nabavke za film i sličnih napornih stvari, stvaranje filma može biti čarobno iskustvo, slično bezbrižnom osjećaju igranja neke igre u djetinjstvu. Divi se povijesti filma naših zemalja, Žilniku, Makavejevu, Žiki Pavloviću, onome što su stvarali ali i govorili izvan filmskog stvaralaštva.  Nadraži hrvatski film H-8, a strani Eraserhead.  Gledajući filmove voli odlutati negdje zajedno s filmom, osjetiti njemu nešto poznato ili nepoznato iz perspektive tog autora. Obožava lijepe dječje filmove kao što su The Red Balloon, The Girl and the Echo, The Fall, Sedmi kontinent autora Dušana Vukotića.

Želja mu je posjetiti Star Film Fest. Smatra da je organizacija i lokacija festivala odlična i rado će se s novim filmom ponovno prijaviti na Star Film Fest. Trenutno stvara novi film pod nazivom „Čuj mali čovječe“. Radnja filma se dešava u današnje vrijeme. Pokretač mu je ova današnja bizarna stvarnost oko nas, tj iskrivljene vrijednosti, lažne i besmislene svakodnevne informacije koje truju našu podsvijest, te nam time postaje teško očuvati vlastitu osobnost i razmišljati zdravim razumom.  Društvo nas uči da je u redu gristi i gaziti preko svega u životu radi promocije samoga sebe, samoljublja i pohlepe, jer je to jedini put za uspjeh. Marko smatra da kolektivno idemo u pogrešnom pravcu, prema katastrofi. To su misli koje autor pokušava prenijeti u film, ali kako kaže, još uvijek nije siguran uspijeva li u tome.